WUDANG TAI JI SRBIJA
  • Početna
  • O nama
  • Wudang Kung Fu
    • Tai Ji
    • Ji Ben Quan
    • Tai Yi Xuan Men Jian
  • Treninzi
  • Novosti
  • Video
  • Galerija
  • Kontakt
  • Blog
Wu Long Gongfu - tai ji / gong fu / qi gong

TEKSTOVI I LINKOVI

Tekstovi o daoizmu, Kini i kineskim borilačkim veštinama

UVOD U KINESKU ALHEMIJU I TRI MOĆI - SAN CAI (prevod II poglavlja knjige "Chinese Medical Qi Gong Therapy", Prof. Jerry Alan Johnson, 2002, International Institute of Medical Qi Gong)

1/10/2019

0 Comments

 
Picture
​Unutrašnja i spoljašnja alhemija
 
Kineska alhemija usmerena je na transformisanje materije i pravljenje eliksira za poboljšanje života.  Potraga za besmrtnošću predstavljala je jedan od osnovnih ciljeva kineske alhemije. Filozofija i tehnike koje su se razvile iz ove potrage na najopštiji način mogu se podeliti u dva ogranka: spoljašnju i unutrašnju alhemiju, a razlikuju se na sledeći način:
Kineska spoljašnja alhemija. Spoljašnja alhemija obuhvata podrobno posmatranje, istraživanje i korišćenje svih mogućih svojstava spoljašnjeg sveta, sa glavnim ciljem da se spoljašnje supstancije kombinuju i koriste za dobrobit čoveka. Tokom hiljada godina, oblast kineske spoljašnje alhemije intenzivno se razvijala kroz istraživanja različitih svojstava biljaka, minerala i nebeskih tela, kao i kroz višestruku povezanost ovih elemenata sa ljudskim telom. Kontinuirana istraživanja dovela su do stvaranja ogromne količine znanja, omogućivši dosezanje najviših dometa drevne medicine, botanike, astrologije, astronomije, hemije, metalurške nauke i umeće vođenja rata.
Kineska unutrašnja alhemija. Unutrašnja alhemija je sistematsko i dubinsko istraživanje i eksperimentisanje sa svim aspektima unutrašnjeg iskustva, sa osnovnim ciljem transformisanja unutrašnjih supstanci (tj. tkiva, energije, emocija, svesti) za dobrobit pojedinca. Tokom hiljada godina, poznavaoci unutrašnje alhemije su otkrili i zatim istražili pet telesnih supstanci (Qi- energija, Xue – krv, Jing – esencije, Ye – telesne tečnosti i Shen – duh). Pri tom se nagomilanlo gromno praktično i teorijsko znanje koje je predstavljalo osnovu energetske medicine, duhovnih praksi i kineskog unutrašnjeg borilačkog treninga.
Drevna kineska medicina poznaje pet osnovnih supstanci kao osnovnih stvaralačkih prinicipa odgovornih za nastanak, razvijanje i održanje ljudskog tela. Ove supstancije se uzajamno podržavaju i neguju hraneći ceolokupni organizam. Svaka od ovih supstanci povezana je sa posebnim elementom, duhovnim svojstvom, energetskom  prirodom, Yin ili Yang organom i posebnom vrstom telesnog tkiva, u skladu sa svojom posebnom prirodom i funkcijama. (slika 11.1.). U ljudskom telu, svaka od ovih pet osnovnih supstanci reaguje i u interakciji je sa svetlom, toplotom, zvukom i bezbroj drugih elektromagnetnih zračenja iz zemlje (zemaljsko okruženje) ili neba (nebesko okruženje).
Unutrašnja i spoljašnja alhemija uzajamno se podržavaju i nadovezuju tokom razvoja drevne kineske medicine. Da bi se temeljno razumela kineska medicinska qi gong terapija, važno je da učenici prvo shvate odnos između pet osnovnih telesnih supstancija i energetske prirode Dao, Wuji, Yin i Yang i pet elemenata, kao i da razumeju uticaje iz spoljašnjeg okruženja. Pažljivo proučavanje i posmatranje ovih interakcija predstavlja srž svih oblika kineske medicine.
Koncept dao. Drevni kineski karakter za dao, ili “božansko”, predstavlja mudraca sa raspuštenom kosom (Wu Yi), kako hoda putem, simbolišući metod, princip i doktrinu. Za mnoge drevne daoističke qi gong majstore, ova slika je predstavljala i prizivanje magijskih sila, a ne samo na simboličko značenje. “Putem” se kreće u tri koraka, koji su nalik na magijske plesne korake, pri čemu se levim “yang” stopalom tradicionalno započinje ritual, pri čemu je lice okrenuto jugu, a kretanje se usmerava ka izranjajućem suncu na istoku. Stoga ovaj ideograf upućuje na delovanje nekoga ko poseduje privilegovana znanja i ima jasnu svrhu i cilj. Drevno značenje na koje upućuje ovaj ideograf može se prevesti kao “put /metod/ kako neko spoznaje i razume svoj odnos prema univerzumu (Nebo), okolini (Zemlja) i božanskom”, a takođe i kao “ skladan i neprekinut totalitet svega stvorenog”. Zato se može reći da termin Dao označava istovremeno način kretanja putem i ostvarenje cilja, kao i jedinstveno polje događanja u kome oni istovremeno postoje. Autentična praksa drevnog kineskog daoizma nije bila religija, već put i način kako su društvo i pojedinac mogli da očuvaju harmoniju između  između ovog sveta (fizičkog plana stvarnosti) i svetova iza njega (energetski i duhovni planovi).
Tri energetska nivoa dao-a. Neograničeno sveobuhvatno more dao-a omogućuje stvaranje dva fundamentalna energetska polariteta: Nebo (Yang) i Zemlju (Yin). Aktivna Yang energija neba stvara se iz mora primordijalnog haosa i kreće se (zrači) naniže. Pasivna Yin energija zemlje sve prihvata i stupa u odnos sa okolinom, putem uticaja neba. Koncept dao u medicinskom qi gongu bolje može da se razume posmatranjem kako se on energetskim delovanjem manifestuje kao: Dao Neba, Dao Zemlje i Dao Čoveka.  Svaka od ovih energetskih realnosti uklapa se u druge energetske oblike, stvarajući ogromni višedimenzionalni entitet. Npr. energetsko polje Neba (koje se stvara pod uticajem Sunca, Meseca i zvezda), okružuje i utiče na energetsko polje Zemlje, prouzrokujući energetska kretanja Vetra, Vode i Tla. Energetsko polje Zemlje, pak, okružuje i utiče na energetsko polje Čoveka, stvarajući energetska kretanja u telesnim Esencijama, Energiji i Duhu.
Dao kao chong (centar). U drevnoj KIni, smatralo se d aje Dao, kako energetski, tako i duhovno, Chong, savršeno pomešan centar. Dao stoga postoji u centru svih stvari, i održava svoje postojanje u vremenu i prostoru. Energija između Neba (Yang) i Zemlje (Yin) zove se “Chong Qi” ili Energija Dao-a i postoji u neograničenom prostoru Wu Ji-a kao energetska magla, naizgled se stapajući sa beskrajnom Prazninom između Neba i Zemlje. Drevni Kinezi verovali su da se kvaliteti ova dva univerzalna pola (Yin i Yang) neprestano mešaju i stapaju putem vrtložnog energetskog kretanja Wu Qi (Wuji). Zato Nebo, Zemlja i Wuji čine fundamentalno jedinstvo energetske matrice koja se zove “Primordijalni Dao”, koji postoji pre i s one strane evolucije materijalnog postojanja.
Dao u telu. Postoje takođe niže manifestacije ovog odnosa (Mikrokosmos), unutar čoveka, gde Wuji posreduje između energija Neba i Zemlje. Isto kao što se Wuji stapa sa energijama Neba i Zemlje, tako se i energija Mingmen-a stapa sa telesnom Yin i Yang energijom bubrega. Ovim procesom stvaraju se individualna Esencija (Jing), Energija (Qi) i Duh (Shen), kao ljudski izraz fizičke, energetske i duhovne ravni postojanja.
Kao nauka, kineska medicina proučava funkcionalne povezanosti među ćelijama, tkivima, organima i organskim sistemima, kao i njihov odnos prema energetskim uticajima Neba, Zemlje i Čoveka. Smatra se da je taj odnos od primarnog značaja u kineskoj medicini, pre nego proučavanje fizičkih ili materijalnih sklopova ćelija i tkiva. Drevni Kinezi su verovali da u prostoru, ili u Wuji, koji se nalazi između  ćelija i tkiva svih stvari, postoji energija beskonačnog dao-a. Pronalaženje harmonije između energetskih esencija Dao-a i manifestovanje te harmonije kroz ukrštanje Jin, Qi, Shen u telu donosi zdravlje.
U staroj Kini, verovalo se da Tri blaga (Esencija, Energija i Duh) imaju po dva svojstva, jedna polovina (Yin) postoji na Zemlji, a druga polovina (Yang) postoji na Nebu. Ovladavanje zemaljskom polovinom omogućavalo je pojedincu da ovlada i nebeskom. Ujedinjenjem Neba i Zemlje čovek je mogao da doživi unutrašnju transformaciju koja je vodila podmlađivanju. Zato su se drevni kineski šamani lekari (Wu Yi) često predstavljali kao podeljeni na dva dela, odnosno, energetski i duhovno su mogli biti celi samo kada bi ovladali drugom polovinom svog nebeskog bića.
Uz to, drevni kineski šamani lekari verovali su da se Dao manifestuje unutar središnjeg jezgra čoveka putem energetskih i duhovnih struktura tai ji osovine i polova, koja reprezentuje primarnu povezanost pojedinca sa Dao-m i sa božanskom energijom.
Prirodne sile tri moći. Alhemija, kao umeće transmutacije, prethodi hemiji. Na Zapadu, sve do relativno skorašnjeg vremena, nije postojala razlika između hemije i alhemije, pošto su one predstavljale celinu. Ironično, razlika između njih je povučena velikim delom naučnim otkričima Isaka Newton-a, koji je i sam bio zapaženi alhemičar.
U drevnoj Kini, alhemija se veoma razvila u pokušajima da obuhvati sve fizičke, mentalne, amocionalne, energetske i duhovne transfromacije. Tradicionalna kineska medicina oslanjala se na odgovarajuće sakupljanje, pročišćavanje i korišćenje telesnih Jin, QI, Shen, koji povratno omogućuju unutrašnjeim organima da funkcionišu na prirodno harmoničan način. Tek putem razumevanje prirodnih moći Neba (Univerzum) i Zermlje (okoline), Čovek može da postoji u skladu sa Dao.   Tri moći Neba, Zemlje i Čoveka predstavljaju zbir svih prirodnih sila i energetskih faktora koji utiču na ljudsko telo na svim nivoima njegovog postojanja (fizički, mentalni, emocionalni, energetski i duhovni). U drevna vremena, odnos između sakupljanja i rasipanja nebeskih i zemaljskih energija, kao i korespondirajuća pomeranja, promene i prilagođavanja unutar ljudskog tela, omogućili su kineskim mudracima da razviju učenje o Tri moći kao delu kineske alhemije. Ovi drevni kineski majstori otkrili su da je unutrašnja mreža koja povezuje sisteme u telu direktno i indirektno pod uticajem energetskih kruženja Sunca, Meseca i zvezda. Danas znamo da ovi prirodni uticaji imaju efekta i na atmosferski pritisak, prouzrokujući niske i visoke temperature koje, pak, utiču na telesna tkiva. Finiji primer predstavlja otkriće ukrajinskih fizičara, koje pokazuje da ljudski DNA vibrira istom frekvencijom kao i solarna energija.
Sile Neba i Zemlje odgovorne su za promenu energetskih polja koja izazivaju pomeranja i promene unutar čovekovog Jin, Qi i Shen-a. Jin, Qi i Shen su poznati i kao Tri blaga Čoveka i pohranjeni su unutrašnjim organima i tkivima tela. Svaka od telesnih ćelija, tkiva ili organa i organskih sistema zrači sopstvenom frekvencijom, regulišući tokove telesne unutrašnje energije i stvarajući energetsko polje koje se proteže izvan fizičkog tela. Energetsko polje tela (Wei Qi) nalazi se u interakciji i pod uticajem je energetskih polja iz šire okoline sa kojima se stapa. Neki primeri energetskih polja koja utiču na čovekovo energetsko polje su električni vodovi, gomila ljudi, geološke formacije Zemlje i kosmička polja solarnog sistema.
Devet blaga. Svaka od tri moći (San Cai) manifestuje se u sekundarnoj trijadi blaga (San Bao). Sekundarna podela na tri blaga dopunjuje energetsku matricu koja obuhvata objedinjena energetska polja svake od Tri moći i odnosi se na alhemijski prenos između Yin, Yang i Wuji.   Devet blaga koja iz toga proizlaze su:
  • Tri blaga  nebeskih moći su energetska polja Sunca, Meseca i zvezda.
  • Tri blaga zemaljskih moći su energije Zemlje (tla i stena), Vode i Vazduha
  • Tri blaga čoveka sadržana su u njegovoj esenciji (Jing), energiji (Qi) i duhu (Shen)
  • Ove tri suptilne mreže utiču jedna na drugu svojim energetskim poljima i utiču na funkcionalnost tela i distribuciju Qi-a i krvi kroz telo.
 
Tri  blaga i kineska alhemija. Drevni Kinezi verovali su da je primordijalna energija Dao-a  prisutna u celokupnoj prirodi. Od svih stvari koje postoje u prirodi smatralo se da Sunce, Mesec i zvezde Neba i Tlo, Voda i Vetar Zemlje sadrže najveće koncentracije energije. Ove koncentrisane energije bile su poznate kao Tri blaga neba i kao Tri blaga zemlje, vršeći uticaj na Tri blaga čoveka (esenciju, qi i shen), kako spolja, tako i iznutra. Svaka od ove Tri moći i svako od ova Tri blaga čine zajedno osnovu kineske unutrašnje alhemije, pri čemu se Jin (esencija)  transformiše u Qi (energija), Qi se transformiše u Shen (duh), a Shen se transformiše u Wuji (beskonačni prostor), koji se vraća u Dao (božansko). U drevnoj Kini, ove metafizičke transformacije opisivale su napredovanje/usavršavanje u energetskoj evoluciji, od svesnosti tela ka svesnosti disanja, od svesnosti disanja ka svesnosti uma, od svesnosti uma ka svesnosti prostora, od svesnosti prostora ka svesnosti Dao-a (ili božanskog).
Moći neba i zemlje nisu samo povezane, već postoje kao mikrokosmos ili mali univerzum unutar fizičkog tela. Ljudsko telo predstavlja dinamički spoj dva telesna polariteta Yin i Yang. Yang energija ide naviše i manifestuje se kroz širenje, aktivna, snažne i agresivna energetska kretanja. Yin energija ide naniže i ispoljava se kroz sakupljajuća, pasivna, mekana i propusna energetska kretanja. Celokupna materija, od najmanjih molekularnih delića do ogromnih planeta i zvezda, sačinjena je od energije i zavisi od određenih vibracija. Oblici materije se održavaju interakcijom energetskih polja i gravitacijom. Promena godišnjih doba predstavlja  Yin kretanje Zemlje, dok su solarni i lunarni ciklusi obrasci Yang energije neba.
Kreacija i manifestacija materije reguliše se pomoću pet elemenata. Prema starom kineskom shvatanju, verovalo se da savršeno zdravlje i dugovečnost velikim delom zavise od čovekove sposobnosti da se uskladi sa promenama povezanim sa pet godišnjih doba Neba i Zemlje. Npr. zimi nema toliko sunčevog svetla, temperature mogu biti veoma niske (Yin), a bubrezi (vodeni element) trpeti velika opterećenja. Zato ljudi treba da se rasterete teških poslova i da se više odmaraju zimi, konzervišući energiju da bi izbegli njeno rasipanje.
Principi kineske kosmologije, yin i yang teorije, teorije pet elemenata, Knjige promene (Yi Jing) i tradicionalne kineske medicine sastavni su deo proučavanja medicinskog qi gonga. Integracija ovih znanja vodi razotkrivanju osnovnih energetskih matrica povezanih sa poljem univerzalne energije i energije okruženja, sadržanih u nebu i zemlji, kao i u njihovom odnosu prema čoveku.
Nebeski qi. Prva i najvažnija od tri moći poznata je kao univerzalni qi, qi neba ili nebeski qi. Ova moć manifestuje se kao energija celokupnog kosmosa. Svaki život koji je rođen u ljudskom obliku razvija se, strukturiše i pod uticajem je specifične grupe zvezda nebeske ravni postojanja. Posebna vrsta zvezda koje su najbliže zemlji (uključujući Sunce, Mesec, planetarne konstelacije) kontrolišu i utiču na stvaranje obrazaca životne energije u čoveku.
Nebo je nivo stvarnosti koji određuje enrgetske tokove života i smrti, kao i godišnja doba i razdoblja plodnosti, periode za sejanje i periode za žetvu. Shvativši zakone, obrasce i cikluse nebeskog vremena, čovek može da razume prirodne promene godišnjih doba, klime i vremena. U drevnoj KIni verovalo se da su vreme i klima, kao i sve prirodne nepogode, pod uticajem nebeskog qi-a. Čak i u modernim vremenima, Kinezi još uvek govore o vremenu kao o nebeskom qi-u. Nebo je i izvor za Yuan Shen i Vrlinu Dao-a koja se manifestuje kroz univerzalnu svest (božansku inspiraciju, prosvetljenje i duhovnu zajednicu) i slobodnu volju. Nebo takođe predstavlja nivo stvarnosti na kome postoje duhovna božanstva, kao što je Vladar od Žada (ili Božanski kreator), manifestujući se kroz prenatalne moći u čovekovom životu kroz misteriozne sile sudbine, karme i reinkarnacije.
Uputno je razmišljati o telu kao da se nalazi između dva ogromna energetska polja; sunce zrači svojim energetskim poljem naniže, a zemljino jezgro zrači svoju energiju naviše, kroz koru. Sam čovek je pritisnut između nebeskog i zemaljskog energetskog polja.
Prema drevnim KInezima, mi postojimo u trodimenzionalnom svetu unutar relativnih parametara vremena i prostora. Nebo predstavlja vreme, koje simboliše krug. Pažljivim posmatranjem uočava se da se vremensko kretanje odvija u krugu; časovi i dani određeni su kružnim kretanjem zemlje oko svoje osovine, meseci su određeni kruženjem Meseca oko Zemlje, a godine kruženjem zemlje oko sunca.
 
Filozofska značenja. Čovek neprekidno upija energiju iz Sunca, Meseca, planeta i planetarnih konstelacija. Kako bi detaljno istražili obrasce nebeske energije, drevni kineski majstori razvili su nauku Ba Zi (Osam karaktera) astrologije, koja se odnosila na 12 životinja i pet elemenata, kao i na uzajamne odnose 28 konstelacija, 12 zemaljskih ogranaka, 10 nebeskih izdanaka, 4 stuba (sastavljena od nebeskih izdanaka i zemaljskih ogranaka), pet planeta i Mesečevih i Sunčevih ciklusa.
U drevnoj Kini smatralo se da energetski obrasci čoveka, njegova snaga, njegove slabosti, kao i njegova ili njena sudbina zavise od energetskih obrazaca Yin-a i Yang-a. Yang energetski obrasci vode poreklo od momenta začeća i smatrali su ih prenatalnim, dok se Yin energetski obrasci stvaraju u momentu rođenja i smatrali su ih postnatalnim. Drevni učenjaci astrologije i proricanja razvili su svoja učenja kako bi analizirali, tumačili i predviđali kako različite sile Neba utiču i upravljaju životom čoveka na Zemlji.
Proučavanje moderne kineske astrologije ima četiri osnovna aspekta: proučavanje znakova, proučavanje pet elemenata, proučavanje Yin-a i Yang-a, proučavanje ciklusa od šezdeset godina:
  1. Proučavanje znakova: Ovo se odnosi na proučavanje 12 životinja kineskog zodijaka koji okružuje Zemlju.  Zodijak bukvalno znači “životinjski krug”, podeljen je u 12 jednakih delova, ili znakova. Svaki znak modernog kineskog zodijaka počiva na određenim karakteristikama determinisanim osobinama životinja pripadnih svakoj od 12 solarnih godina, 12 mesečevih ciklusa i 12 dvočasovnih unutrašnjih perioda dnevnog ciklusa. Svaki od ovih znakova stvara posebne fizičke, energetske i duhovne uticaje na osobu koja je rođena pod njihovim okriljem. Svaka osoba dobija karakteristike četiri životinje, “Četiri stuba sudbine”, prema godini, mesecu, danu i času rođenja. Možete, npr. biti Zmija prema godini rođenja, Pacov s obzirom na mesec, broj 29. s obzirom na dan i Zmaj prema času rođenja. Solarna životinja (koja upravlja godinom rođenja) reprezentuje vaše spoljašnje Ja (deo sebe koji pokazujete drugima) i smatra se da ona ima ključan uticaj na vaš ceo život. Lunarna životinja (koja upravlja mesecom rođenja) reprezentuje emocionalne i psihološke aspekte odnosa u koje osoba stupa. Unutrašnja životinja (koja upravlja časom rođenja) predstavlja unutrašnje sopstvo; onaj deo koji je sakriven od sveta. Ove tri životinje zatim se kombinuju sa danom u mesecu u kome je osoba rođena, kako bi se odredile jedinstvene osobine tog čoveka.
  2. Proučavanje 5 elemenata. Svaki od 12 životinjskih znakova zatim se deli na pet elemenata (Drvo, Vatra, Metal, Zemlja i Voda). Godina rođenja određuje element znaka. Svaki element vlada dvogodišnjim ciklusom, npr. od 27. januara 1952. do 13. februara 1953. godine bila je godina Zmaja pod vladavinom elementa Vode; od 14. februara 1953. do 2. februara 1954. bila je godina Zmije u elementu Vode. Zajedno ciklusi od po 12 godina kombinuju se sa progresijom 5 elemenata obrazujući cikluse od po 60 godina. Npr. sledeći ciklus vodene Zmije i Zmaja biće 2012. godine. Proučavanje svakog od elemenata odnosi se na proučavanje energetskih kretanja, promena i razvoja. Pet elemenata predstavljaju i energetske sile koje utičlu na stvaranje unutrašnjih organa u procesu rasta fetusa i nastavljaju da utiču na fizičke, emocionalne, mentalne, energetske i duhovne promene deteta nakon rođenja.
  3. Proučavanje Yin-a i Yang-a. Svakim od 12 životinjskih znakova upravlja Yin (Pasivna) ili Yang (aktivna) sila. Yin i Yang ciklusi smenjuju se svake godine, pri čemu Yang vlada parnim godinama, a Yin neparnim.
  4. Proučavanje ciklusa od 60 godina. Godišnja smena dvanaest znakova kineskog zodijaka odnosi se i na 12 zemaljskih ogranaka u šezdesetogodišnjem ciklusu. Svakih šezdeset godina Sunce, Mesec, Zemlja i Severnjača (Severni pol) nalaze se u poravnanju, kada započinje novi ciklus od 60 godina. Ciklus od šezdeset godina takođe se završava rotacijom 12 životinja kroz svaki od pet elemenata. Drevni Kinezi smatrali su da šezdeset godina predstavlja jedan vek ljudskog života. U sledećem dijagramu koji prikazuje korespondenciju 12 životinja zodijaka sa godinama, zvezdica pokazuje godinu 2005., godinu Drvenog Petla. Svake godine, jedna od životinja kineskog zodijaka postaje aktivna. Svake dve godine, novi element (vatra, drvo, zemlja, voda, metal) upravlja ciklusom stvaranja. Karta se okreće u smeru kazaljke na satu, tako da je 2006. godina godina Vatrenog Psa.
Fizička značenja. Nebeski Qi odnosi se na urođene oblike i potencijale unutrašnjih organa, onako kako su oni determinisani energijom Sunca, Meseca, planeta i 28 konstelacija, kao i gravitacionim pojem svakog od oovih nebeskih tela.
Nebeska energetska rešetka. Isto kao što postoji mrežni sistem u energetskom polju tela, postoji i snažna povezanost nebeske energetske mreže koja se proteže celim univerzumom. Ova nebeska rešetka povezuje Sunce, Mesec, zvezde, planete i konstelacije u celom univerzumu proširujući se i na druge solarne sisteme izvan našeg. Postoje džepovi nebeske energije (poput energetskih čvorišta), kao i protoci suptilnih frekvencija (nalik energetskim kanalima), koji slede progresiju univerzalnog poretka. Unutar galaktičkih energetskih i duhovnih tela postoji nešto što se davno zvalo “kosmička memorija”. Ova memorija obuhvata sve događaje koji su se ikada zbili u istoriji univerzuma i sačuvana je kao informacija u energetskim i duhovnim strukturama.
Drevni kineski daoisti smatrali su da je energetska rešetka koja obuhvata nebesa različite gustine i da je nastanjuju božanska bića koja upravljaju celokupnim postojanjem. Ova duhovna bića su odgovorna za kontrolisanje nebeskih moći Sunca, Meseca, planeta i 28 konstelacija. Energetski i duhovni planovi sadržani u energetskoj mreži nalaze se izvan fizičkog sveta. Sva božanska bića (i pozitivna i negativna) koja žive unutar nebeske mreže slobodno se kreću sopstvenim energetskim i duhovnim razinama.
U drevnim daoističkim ezoteričnim učenjima, smatralo se da, kada osoba potpuno ovlada duhovnim entitetima koji postoje na različitim nivoima zemaljskog postojanja, on ili ona može da nastavi da praktikuje viši oblik qi gong-a i shengong-a kako bi ovladao ili ovladala sledećim nivoom majstorstva. Ova praksa se odnosi na ulaženje u energetsku i dughovnu mrežu Neba kako bi se razvili znanje, mudrost i sposobnost komuniciranja sa besmrtnim božanskim vodičima koji postoje na višim duhovnim i energetskim razinama.
Zemaljski qi. Druga od tri moći kontrolisane nebeskim Qi-em, poznata je kao Qi Zemlje ili Qi okoline. Ova moć manifestuje se kao energija celokupne planete i posebno deluje kroz energetske moći zemlje (tla), vode i vazduha. Razumevšu obrasce, pravila i strukturu Zemlje, čovek može da razume prirodno oblikovanje planina, dolina, reka i biljaka, kao i uticaja koji oni imaju na čoveka. Svaki život koji se razvio u ljudskom obliku oblikovan je i pod uticajem je svog neposrednog okruženja na zemlji. Qi specifične geografske lokacije obuhvata energiju tla, biljaka, vode, životinja i atmosfere. Sve prirodne formacije imaju uticaja i na specifičlne obrasce i na opšti kvalitet životne energije pojedinca.
Sposobnost da svesno apsorbujemo energiju iz prirode je važna sposobnost koja se stiče praktikovanjem medicinskog qi gong-a i preduslov je za postizanje unutrašnje snage koja je neophodna  za naprednije vežbače unutrašnje alhemije. U drevnoj Kini verovalo se da barijere koje postoje između unutrašnjeg i spoljašnjeg univerzuma moraju biti prevaziđene pre nego što njegovo ili njeno telo postane sposobno da efektivno apsorbuje  energiju iz okruženja i da je koristi za obnavljanje QI-a u telu. Kinezi su verovali da je Zemlja nivo postojanja koji određuje obim žetve, kao i ravnotežu ljudske izdržljivosti. I žetva i ljudska fizička izdržljivost zavise od cikličnih promena 5 godišnjih doba i njihovog odnosa sa pet faza (rođenje, sazrevanje, zrelost, propadanje i smrt). Zemlja je izvor prirodnih sila i ritmova prirode, kao i osnovnih elemenata i energija koje oblikuju materijalni svet tla i vode, planina i dolina, okeana i reka, kao i biljaka i životinja.  Kroz ciklična preobraženja prirode, Zemlja stvara materijalnu osnovu za pet elemenata. Putem ovih prirodnih kruženja, pet elemenata oblikuju fiziološke karakteristike ljudskog tela i upravljaju biološkim funkcijama tkiva.
Drevni doistički anatomski oblici 5 elemenata Zemlje. Drevni kineski daoisti smatrali su da je zemlja živa i ispunjena vitalnom energijom pet elemenata. Anatomski oblik zemlje predstavlja skelet prirode, voda predstavlja njene vene; njena unutrašnja vatra je njena telesna toplota; vazduh i vetrovi koji kruže planetom su njen dah, a energije koje postoje u prostoru (Wuji) su njen oblik svesti. Zemlja je smatrana “Centrom”, dok je tlo ili platforma na kojoj stojimo okrenuta u šest prostornih smerova. Kao što nebo određuje odvijanje života u vremenu, Zemlja definiše prostor u kome živimo, stvarajući energetsko polje u kome se razvija naš život u granicama vremena.
Filozofska značenja. Qi se kreće poput vode, krećući se nevidiljivim podvodnim tokovima, kao i unutar energetskih struktura koje se nalaze na površini zemlje. Proučavanje ovih energetskih tokova u drevnoj Kini bilo je poznato kjo Feng Shui (bukvalno “Vetar i voda”). Energija Feng (vetra: qi) je yang i kreće se neprekidno poput vatre; energije Shui (vode) je yin i predstavlja nepokretnost. Majstori Feng Shui-a umeju da prouče osobine tla i da odrede da  li energija nekog posebnog okruženja dobra ili štetna. U drevnoj KIni, dom (grobnica, zamak, kuća), kao i boravište (farma, polje, groblje) bili su podeljeni u Yin i Yang kuće. Yin kuće su bile grobnice i groblja su smatrana boravištem mrtvih.  Yang kuće su bile boravišta živih. Tradicionalno, smatralo se da ako kuća ili grobnica nisu pravilno postavljeni, zlo će zadesiti stanovnike kuće ili njegove potomke. Kada se stanište podigne na nekom terenu, energija tog područja se sakuplja u građevini, utičući na njene stanovnike (npr. topli vetrovi koji dolaze sa juga, hladni vetrovi sa severa). Iz drevne daoističke perspektive, tok energije u nekom području menja se od godine do godine i od jednog do drugog godišnjeg doba. To može da se prati kroz načine smenjivanja oblaka, magle, kiše, snega, let ptica i druge prirodne fenomene. Feng Shui se deli u dve istaknute škole: Škola forme i Škola strana sveta.
  1. Škola forme: Ovo je originalna Feng Shui škola, koja vuče korene iz jugozapadne Kine. Ova škola je usmerena na stvaranje harmonije u okolini posmatranjem oblika terena u spoju sa četiri životinjska elementa (vatra- crveni feniks, voda – crna kornjača/zmija; metal – beli tigar i drvo- zeleni zmaj). Ova četiri životinjska elementa deluju kao čuvari i takođe služe uspostavljanju odnosa između unutrašnje duše čoveka (Shen Xian) i spoljašnje energije elemenata. Četiri životinjska elementa opisana su na sledeći način:
    • Crveni feniks (jug) ili element vatre: Ova životinja čuva pročelje i predstavljena je slikom prizemne kvadratne građevine;
    • Crna kornjača/zmija (sever) ili element vode: Ova životinja čuva začelje i predstavljena je slikom okruglog na vrhu zaravnjenog brda (ili spratnom građevinom);
    • Beli tigar (zapad) ili element metala: ova životinja čuva desnu stranu
    • Zeleni zmaj (Istok) ili element drveta: ova životinja čuva levu stranu
Osnovni položaj Zelenog zmaja i Belog tigra se menjao, u zavisnosti od toga da li je drevni Feng Shui majstor obavljao Feng Shui Yang domena, za individualno  boravište (Yang kuća) ili Feng Shui Yin domena, koji je korišćen za sahranjivanje osobe (Yin kuća). Naprimer, u Yang domenu Feng Shui-a, pozicija Zelenog zmaja i Belog tigra bila je određena pogledom na ulazna vrata vlasnikovog doma. Zeleni zmaj se nalazio na levoj strani kuće, a Beli tigar na desnoj. U Yin domenu Feng Shui-a, položaj Zelenog zmaja i Belog tigra bio je određen pogledom sa stražnje strane ka grobnici. Zeleni zmaj je takođe na levoj strani, a Beli tigar na desnoj, ali kada se gleda iz istog smera, njihovi položaji su obrnuti. Stoga, ako osoba izabere zaštitnike kao da je reč o Yin terenu za sahranjivanje, umesto Yang terena za boravište živih, mogu uslediti razorne posledice.
  • Škola strana sveta. Ovo je druga škola Feng Shui-a. Ona je pre svega usmerena na razumevanje energija Neba i Zemlje i na stvaranje univerzalne harmonije i karmonije sa okruženjem u skladu sa smerovima Feng Shui kompasa. Feng Shui se koristi za izračunavanje smerova zračenja koja imaju uticaj na nas. U drevnoj Kini, tokom vladavine Žutog cara (2698 – 2598 pr.n.e.) kompas se koristio za navigaciju. Navigacioni kompas je kasnije modifikovan i u ranoj Han dinastiji (206 g.pr.n.e – 220 g.n.e) drevni doaisti su ga koristili kao Shi (tabla za proricanje), primenjujući takođe i umeće Feng Shui-a. Uputstvo koje je nekoliko vekova kasnije napisao majstor Wang Wei pod nazivom: Klasični spisi Žutog Cara o stanovanju popularizovalo je ovo drevno ezoterijsko umeće proricanja. Tokom rane Han dinastije, daoistička tabla za proricanje imala je 28 lunarnih kuća urezanih kako na strani Zemlje (dno ploče) tako i na starni Neba (vrh ploče). Tokom Tang dinastije (618-907 g.n.e.), uveden je originalni kompas koji se sastojao od table Neba i od table Zemlje.
  • Nebeska tabla. Gornja tabla je bila okrugla i označavala je Nebo. Njena donja strana obično je bila udubljena. To je omogućavalo da ulegne i rotira kada se uglavi u rupu na donjoj četvrtastoj ploči Zemlje. Gornja ploča, koja je označavala energiju Neba, koja se obeležavala kroz 24 smera i 17 prstenova i Ba Gua (Osam trigrama) obrazac Yi Jing-a, predstavljala je primarnu podelu Neba i njegove glavne atmosferske i metereološke uticaje. Božanski uticaji deluju u relaciji sa 10 nebeskih stabljika, 12 zemaljskih grana, 24 solarna smera kompasa, 28 zvezdanih konstelacija, Devet palata (magični kvadrat) i Bagua (osam trigrama). bIli su poređani na utvrđen  tradicionalan način u krug, podeljeni na specifične kvalitete i vrline u skladu sa 24 zemaljske podele, kojima su upravljele 24 odgovarjuća podeoka nebeskih moći.
  • Ploča Zemlje. Donja četvrtasta ploča označavala je Zemlju i služila je kao osnova za okrugli Lo Pan.  Centar kvadratne osnove imao je zdeličasto udubljenje pomoću kog se Lo Pan pokretao u odgovarajućem smeru u zavisnosti od postavljenog pitanja. Crveni jezičak je služio kao pokazivač koji bi se prevlačio preko kompasne igle kako bi se iščitali različiti smerovi energetskih tokova. Ploča koja se isčitavala bila je podeljena u 4 kvadranta, a svakik kvadrant je bio povezan sa jednim od četiri životinjska elemenata koji su se koristili i u Školi formi (Sever – Kornjača/Zmija, Jug – Feniks, Istok – Zmaj, Zapad – Tigar). Svaki od kvadranata sadržao je sedam osnovnih zvezdanih konstelacija. Zvezdane konstelacije su uticale na energetske kvcalitet i duhovne vrednosti svojih korespondirajućih podeoka na Zemlji u skladu sa velikim Zakonopm „ Kako na Nebu, tako i na Zemlji! (Dao Neba kontroliše Dao zemlje). Zato se može reći da su u drevnom kineskom načinu razmišljanja, astropologija i geomenatija bile isprepletzene i nerazdvojive.
Nebo deluje na zemlji. U kineskoj simbolici, Zemlja je predstavljena kao veliki kvadrat (Da Fang) čije stranice su usmerene ka četiri kardinalne tačke (S.J.I.Z), nebo je predstavljeno slikom velikog kruga (Da Huang) beskonačno obavijajući energetsko polje Wuji. Takođe se verovalo da unutrašnja površina neba deluje na spoljašnju površinu zemlje, prouzrokujući različite manifestacije zemaljskih sila. Delovanje Neba (poznato kao Božanski Yang) usklađeno je sa centripetalnom silom prouzrokovanom energetskim kontrakcijama koje proizvode kondenzaciju, maglu, oblake isparenja i kišu. Stvaralačko delovanje neba naglašava se u spisu Su Wen Žutog cara. „Kada se spušta, dah Neba postaje kiša.“
Odgovor Zemlje na delovanje neba takođe može biti manifestoanje oblaka u vidu magle koja se uzdiže sa zemlje, što je u drevna kineska vremena smatrano „izdisanjem  zemlje“.  Stvaralačko delovanje Zemlje objašnjeno je u spisu Su Wen Žutog Cara na sledeći način: „Kada se podiže naviše, dah Zemlje pretvara se u oblak.“  Jedan drevni daoistički tekst kaže „da Zemlja nosi, a Nebo pokriva.“ Prema drevnoj kineskoj kosmologiji, Zemlja liči na četvrtaste kočije sa okruglim  baldahinom iznad njih (okrugli baldahin simboliše nebo). Verovalo se da je Zemlja povezana sa krugom Neba pomoćua Osam stubova, Osam vetrova i Osam trigrama.
Teorija „Nebeskog baldahina“ (Gai Tian) o povezanosti Neba i Zemlje bila je od fundamentalnog značaja za drevne Kineze, pa je čak napravljen i imperijalni novac sa takvom simbolikom. Obod novčića je simbolisao prekrivač nebeske energije koji poput velike kupole okružuje zemlju, simbolišući beskonačnost, bez početka i kraja, samu večnost. Ova velika kupola sadrži Sunce, Mesec, pet planeta i 28 konstelacija rotirajući zajedno oko kvadratne Zemlje.  Kvadratni centar novčića, simbol Zemlje, na levoj strani je prazan i predstavlja beskonačni prostor (Wuji) Dao-a, iz kog se manifestuju sve zemaljske stvari.
Uz to, drevni Kinezi su verovali da je telesna duša pozajmljena od Neba i Zemlje, tako da okrugli oblik ljudske glave predstavlja Nebo,  a četvrtasti oblik stopala zemlju.
Fizička značenja. Zemaljski qi povezan je sa stečenom snagom (mišićni i skeletni razvoj koji se odvija posle rođenja), kao i sa formiranjem unutrašnjih telesnih organa. Razvoj tkiva takođe je pod uticajem energetskih polja u okruženju (energijom zemlje, vode, vetra i atmosfere). Energija zemlje se taskođe ispoljava u ljudskom životu u vidu osnovnih instinkata borbe za opstanak i primalnih seksualnih i reproduktivnih poriva.
Energetska rešetka Zemlje. Kao što postoji nebeska energetska rešetka utisnuta u kosmos, tako postoji i ogromna energetska mreža na zemlji koja se proteže preko celokupne planete. Ova planetarnma rešetka povezuje osam osnovnih smerova energetskih kretanja na zemlji u jedinstveno energetsko polje. Postoje džepovi zemaljske energije (poput energetskih čvorišta ), kao i protoci suptilnih frekvencija (nalik na energetske kanale) koje slede progresiju poretka zemaljskog okruženja. Jedan primer predstavljanja osovinske rešetke u zapadnom folkloru  je priča o energetskim linijama poravnjanja (Ley lines) koje povezuju energetska čvorišta ili mesta moći na zemlji. Ovo viđenje zemaljske energetske mreže kao sistema slično je i tradicionalnim učenjima starosledelačkih Indijanaca Južne Amerike.
Energetsko polje Zemljinog materijalnog tela (u svom fizičkom obliku) slično je obliku energetske mreže ljudskog tela. Sadrži Gornji Dan Tien i Baihui regiju (Severni pol) i Donji Dan Tien i Hui Yin regiju (Južni pol), kao i srednji dan tien, smešten u njenom jezgru. Zemaljska Taiji osovina je energetsko polje koje povezuje tri područja dan tiena u jedno. Slično tome, zemaljsko Wei Qi polje predstavljeno je elektromagnetnim i gravitacionim poljem koje okružuje zemljinu površinu.
Zemaljsko duhovno polje proširuje se na ceo solarni sistem. Unutar zemaljskog energetskog i duhovnog tela nalazi se, prema starim verovanjima, zemaljska planetarna memorija. Ova memorija obuhvata sve zabeležene događaje zemaljske istorije, sačuvane u energetskim i duhovnim strukturama.
Drevni kineski daoisti smatrali su da energetska mreža koja okružuje zemlju sadrži više podplanova egzistencije različite gustine na kojima ljudska bića obitavaju nakon smrti fizičkog tela. Verovalo se da obični ljudi žive na nižim nivoima zemljine energetske mreže, a oni koji su rafinisali svoj Qi i Shen mogli su da dosegnu više nivoe zemaljske stvarnosti, u skladu sa stepenom svog duhovnog razvoja. Što čovek ima više vrlina i što je rafiniraniji, profinjenije je i njegovo energetsko i duhovno telo. Energetski i duhovni planovi sadržani unutar Zemljine rešetke naseljavaju i druga duhovna bića. Ovi energetski i duhovni planovi nalaze se odmah iza fizičkog sveta materije i sva eterična bića (kako pozitivna, tako i negativna) koja postoje unutar zemljine rešetke slobodno se kreću sopstvenim  energetskim i duhovnim ravnima.
U drevnom daoističkom ezoterijskom učenju, čim pojedinac ovlada energetskim i duhovnim planovima Pet elemenata, on ili ona može da nastavi da praktikuje više oblike Qi Gong i Shen Gong treninga kako bi ostvario ili ostvarila sledeći  nivo majstorstva.  Ove vežbe uključuju ulaženje u energetsku i duhovnu mrežu zemlje u cilju razvijanja znanja, mudrosti i sposobnosti komuniciranja sa besmrtnim čuvarima zemlje koji postoje na višim nivoima zemljine energetske i duhovne mreže.
Čovekov Qi. Treća od tri moći poznata je kao ljudski qi. Ova sila manifestuje se kao energija celokupnog tela, a pod uticajem je i nebeskog i zemaljskog qi-a. Svaki život koji je rođen u ljudskom obliku razvija se, strukturiše se i pod uticajem je individualnih prilagođavanja različitim fizičkim, emocionalnim, mentalnim, energetskim i duhovnim energijama. U drevnoj Kini, neke od starih sekti daoizma nazivale su Tri ljudska blaga (Jing, Qi, Shen) „Tri cveta“ ili „Tri lekovite biljke“. Ove drevne sekte verovale su da se noću ova tri cveta nalaze u jetri. Tokom dana, međutim, tri cveta bi se nalazila na tri različita mesta – Jing u ušima, Qi u ustima, a Shen u očima. Zato su drevni Kinezi verovali da previše slušanja narušava Jing, previše pričanja remeti Qi, a previše gledanja oštećuje Shen.
Takođe se verovalo da u čoveku postoji Dao i duhovna svest, kada energije Neba i Zemlje koegzistiraju na harminičan način. Čovek je napravljen od kosmičkih čestica nastalih zvezdanim eksplozijama, koje su pale na zemlju. Ove čestice su apsorbovane u tlu, vodi, vetru, lišću, stvarajući osnovu za ljudski život. Zbog ove neprekidne unutrašnje povezanosti, apsorpcije i regeneracije energije Neba i Zemlje, ljudski život se smatrao najvišom fizičkom manifestacijom božanskih energetskih polja.
Filozofska značenja.  U drevnoj Kini nije postajala jasna razlika između medicine i proricanja. Poznavanje ljudskog Qi-a bilo je povezano sa proučvanjem Yi Jinga ili Knjige promene. Originalni naziv YI Jinga bio je Zhouyi (Zhou promene) i predstavljao je osnovu kineske kulture, utičući na osnovne koncepte tradicionalne kineske medicine. Poreklo mogućnosti proricanja je u povezanosti prenatalnih ba gua ( prethodnih nebeskih osam trigrama) i postnatalnih ba gua (naknadnih nebeskih osam trigrama). Drevni Kinezi smatrali su da postoje jedinstvene energetske i duhovne veze između rođenja osobe i osam energetskih polja manifestovanih kao osam smerova ba gua. Ove energetske povezanosti su smatrane toliko bitnim da je poznati lekar iz Han perioda Sun Simao jednom rekao:“Ne možete ovladati medicinom, ako niste proučavali Yi Jing.“ Zapravo, istoričar medicine Yang Li smatra da nije postojao doktor u drevnoj medicinskoj istoriji koji je proučavao Huang DiI Nei Jing (Kanon unutrašnje medicine Žutog cara), a da nije konsultovao i Yi Jing (Knjigu promena).
Osnovne teorije Huang Di Nei Jing-a, kao što su Yin i Yang, Zhang Xiang (spoljašnja slika o telu koja ukazuje na zdravstveno stanje unutrašnjih organa) i Qi Hua (stvaranje, cirkulacija i funkcije vitalnog QI-a) proishodili u celini iz Yi Jing-a. Dodatno, Yi Jing je pružao čitaocu bogate izvore medicinskih podataka uključujući one o disekciji, psihološkim tretmanima, zabeleške o 14 bolesti i osam medicinskih biljaka.
Yi Jing se može podeliti na 72 energetske varijacije (8+64), pri čemu se svaka zasniva na osnovnom obliku 64 heksagrama. Svi događaji, stvari i bića mogu se klasifikovati pomoću ovih 64 heksagrama. To obuhvata nebeske promene (planete, solarni sistem itd.), zemaljske promene (biljke, životinje, vremenske prilike itd.) i ljudske promene (društvene, političke, zdravstvene).
YI Jing i proricanje. U drevna vremena, kineski majstori osam trigrama zamišljali su trodimenzionalnu sferi koju bi okružili energetskim strukturama 64 heksagrama (slično kao što Saturnovi prstenovi okružuju Saturn). Na ovaj način bi napravili energetski hologram celokupnog univerzuma, što bi im omogućilo da prate evoluciju svih stvari.
Prostor koji okružuje trodimenzionalnu sferu ima šest smerova (iznad, ispod, ispred, iza, levo, desno). Svaki smer poseduje energetsku silu koja obitava u njemu, stvarajući harmoniju ili suprotstavljenost, korist ili štetu itd. Kada se u to uključe moći Sunca i Meseca kao sile koje utiču na šest smerova prostora, stvara se osnovna energetska struktura osam trigrama. Lekar je bio posetilac, gost u ovako konstrusanoj mentalnoj „kući“  YI Jing-a, i sebe bi zamišljali u centru trodimenzionalne sfere iz kog bi postavljali pitanja Yi Jing-u. Dubinsko  pročavanje Yi Jing-a otkriva osnovne obrasce i progresije energetskih promena koje deluju u pozadini sila prirode. Yi Jing je smatran majkom Feng Shui-a, jer je potrebno razumeti unutrašnje značenje YI Jing-a kako bi se razumelo dublje energetsko značenje Feng Shui-a. YI Jing se sastoji od dva dela, Knjige proricanja i Knjige komentara:
  1. Knjiga proricanja: to je originalni tekst kralja Wen-a i vojvode Zhou-a. Ova knjiga se bazira na YI (filozofija) i Xian Shu (divinaciji). Yi predstavlja filozofiju nastanka osam trigrama i njihovih različitih energetskih atributa. Ovih osam trigrama se kombinuje kako bi oblikovalo 64 heksagrama Yi Jing-a, koji je kasnije korišćen za proricanje. Xiang Shu je osnova Yi, bez Xiang Shu ne bi bilo ni Yi. Svi ogranci i učenja u Kini, kako drevni, tako i moderni, tesno su povezani sa Xiang Shu, kao što su: medicinska psihologija, filozofija, meteorologija, astronomija, geografija i umeće vremenske prognoze. Postoji veoma blizak odnos između Xuan Shu i tradicionalne kinekse medicine.
  2. Knjiga komentara je objašnjenje i izlaganje  Yi Jing filozofije. Zasniva se na komentarima Konfucija i njegovih sledbenika i poznata je pod naslovom „Deste krila“. Veruje se da je napisana u periodu Proleća i jeseni (770-476 g.pr.n.e) i do sredine perioda Zaraćenih država (475-221 g.pr.n.e), a ovi komentari su nazvani krilima, jer svako krilo pomaže čitaocu da se vine do višeg razumevanja originalnog Yi Jing teksta.
    1. Zhuan I: Ovo krilo je namenjeno objašnjenju implikacija odgovarajućih heksagrama. Ono tumači samo simbole, naslove i presude heksagrama, bez komentara specifičnih delova teksta koji pripadaju pojedinačnim Yao linijama.
    2. Zhuan II: Ovo krilo je drugi deo Zhuan I.
    3. Xiang I: Ovo krilo objašnjava presude teksta pripadnog individualnim Yao linijama. Može da se podeli na Stariji Xiang (objašenjenje presuda) i mlađi Xiang (objašnjenje individualnih Yao linije)
    4. Xiang II je drugi deo Xiang I. 
    5. Wen Yan. Ovo krilo objašnjava dva heksagrama, Nebo (Qian) i Zemlju (Kun)
    6. XI Ci I: Ovo krilo objašnjava presude i tekstove individualnih Yao linija. To je važan deo originalnih Sedam krila (u Han dinastiji, učenjaci su dodali tri poglavlja komentarima, preobrazivši originalnih Sedam krila u Deset), budući da ukazuje na osnovne teorijske postavke, kao što su Yin i Yang, Dao, rođenje i ponovno rođenje, siromaštvo koje vodi promeni, promena koja vodi budnosti, budnost koja vodi večnosti.
    7. Xi Ci II: Ovo krilo je drugi deo Xi Ci I.
    8. Shou Gua. Ovo krilo je tumačenje simbola i presuda heksagrama.
    9. Xu Gua. Ovo krilo objašnjava redosled 64 heksagrama.
    10. Za Gua: Ovo krilo objašnjava kontradiktorne presude 64 heksagrama.
Delovanje Neba na čoveka. Drevni kineski daoisti verovali su da centripetalno delovanje Neba ima trostruki uticaj na čoveka:
  • Disanje: Ulazeći u telo negovanjem daha
  • Varenje: Ulazeći u telu putem hranljivih sastojaka hrane i pića
  • Apsorpcija: Ulazeći u telo putem negovanja kože.
Razumevanje energetskih uticaja Neba na čoveka i biogeografskih uticaja koji utiču na unutrašnje organe, Qi gong lekar je u stanju da shvati važnost energetske transformacije svakog godišnjeg doba u skladu sa njemu pripadnim drevnim učenjem o patogenezi.
Fizička značenja. Ljudski qi je povezan sa rastom i opadanjem čovekovih fizičkih, mentalnih, emocionalnih, energetskih i duhovnih bioritmova. Qi gong lekar mora veoma dobro da poznaje, uvažava i primenjuje zakone prirodnih variranja koja se dešavaju između čoveka i prirode. Putem takvog razumevanja, može na dublji način da shvati principe i primenu medicinskog qi gong dao yin treninga (metod koncentracije umom, regulisanje disanja i položaja).
Ljudska energetska rešetka. Slično energetskoj rešetki Neba i Zemlje, ljudsko telo je prožeto energetskom mrežom koja se širi kroz ljudska tkiva u okolinu. Telesna energetska rešetka odgovorna je za prenos energetskih frekvencija od ćelije do ćelije, od tkiva do tkiva i od unutaršnjeg energetskog polja ka spoljašnjem energetskom polju. Sistem meridijana koji se time stvara poznat je u tradicionalnoj kineskoj medicini kao Jing Luo. Telesna energetska mreža odgovorna je takođe za stvaranje, rast i razvoj energije tkiva i pod uticajem je namera, misli i emocija.
Drevni kineski daoisti verovali su da energetsko polje koje obavija ljudsko telo sadrži energiju različite gustine i pripadnu različitim planovima postojanja. Na ovim podplanovima, svaka osoba je u stanju da doživi različite vrste energetskih i duhovnih transformacija u zavisnosti od njegovih /njenih spsobnosti samokultivisanja.
Energetski i duhovni planovi sadržani u ljudskoj rešetki ojačani su osnovnim prirodnim elementalima odgovornim za očuvanje materije (i ljudskih tkiva) putem alhemijske transmutacije i regulisanja. Kada fizičko telo umre, prirodni elementali se raspršuju, a materija (tkiva i ćelije tela) počinju da se raspadaju. Moći elementala sadržane na energetskim i duhovnim planovima ljudske rešetke imaju dva osnovna svojstva:
  • ojačavaju i održavaju energetske i duhovne forme tkiva
  • održavaju energetske i duhovne funkcije organskog sistema kao celine
U drevnim daoističkim ezoternim učenjima, kad neko razvije i u potpunosti ovlada duhovnim moćima koje postoje u njegovom ili njenom Besmrtnom fetusu (njegovoj ili njenoj telesnoj duši), on ili ona spreman/na je za više oblike Qi Gonga ili Shen Gonga  i mogu da ostvare sledeći nivo majstorstva. To se odnosi na dosezanje različitih nivoa energetskih i duhovnih ravni 5 elemenata, sa ciljem da se proširi znanje o nebeskim i zemaljskim ravnima postojanja koje utiču na ljudsko telo putem ljudske rešetke.
Stvaranje i potpuni krug telesnog jing, qi i shen.  Proučavajući fizičke, mentalne, emocionalne, duhovne i energetske kvalitete svojstvene ljudskom telu, qi gong lekar je spsosoban da opazi i predvidi različite promene ’ skladu sa sistemom procene kvaliteta života Devet zvezda. Verovalo se da telo prolazi kroz posebne periode kada su naročito aktivni posebni aspekti. Ovi periodi se pojavljuju u deseetogodišnjim intervalima i nisu isto što i tri faze života (tj. period u materici, detinjstvo i zrelost). Sledeća tabela pokazuje prirodne vremenske obrasce kada se postižu fizički, emocionalni, mentalni, duhovni i energetski vrhunci.
  • Od rođenja do desete godine: Ovo je vreme dinamičnog rasta i razvoja. Dete je u svojoj formativnoj fazi i odrasta.
  • Od desete do dvadesete godine: Ovo je period vrhunca fizičkog razvoja. U ovom periodu dete ulazi u pubertet i sposobno je da se razmnožava. Proces rasta se stabilizuje.
  • Od dvadesete do trideset godine: Ovo je vrhunac mentalnog razvoja. U ovom periodu odrasla osoba stiče znanja vezana za opstanak. On ili ona postaju sposobni za rad, za stvaranje rezultata i počinju da prave planove za budućnost.
  • Od tridesete do četrdesete godine: Ovo je period emocionalnog vrhunca. Odrasla osoba aktivno stiče znanja za emocionalno razumevanje svoje okoline i u stanju je da stvaralački izrazi svoje emocije na civilizovan način i da se nosi sa prekidima.
  • Od četrdesete do pedesete godine: Ovo je vreme vrhunca duhovnog rasta. U ovom periodu odrasla osoba aktivno stiče znanja o duhovnom rastu. On ili ona počinju da shvataju sopstvenu smrtnost i već imaju potrebu za duhovnim mirom.
  • Od pedesete do šezdesete godine: Ovo je period energetskog vrhunca. U ovom periodu sva prethodna iskustva daju rezultate. Ako je osoba do tada stekla fizičku, emocionalnu, mentalnu i duhovnu harmoniju, energetski vrhumac će je pripremiti za ponovno rođenje. Ako oni nisu u harmoniji, životna sila je nepovratno iscrpljena i osoba umire. Naprimer, poznato je da osobe koje su praktikovale borilačke veštine suvišnim iscrpljivanjem ili trenirajući nepravilno, u ovom periodu umiru. Uzrok smrti je obično povezan sa prenaprezanjem jetre ili pluća majstora i sa slabljenjem srca, slezine i bubrega. Ova energetska disharmonija proizlazi iz neodgovorajuće usmerenosti na borilački trneing, bez duhovnog treninga.
  • Od šezdesete godine nadalje: Ovo je vreme novog početka. Ovaj period predstavlja nove izazove kada osoba postaje lider u svojoj porodici ili u društvu.
Ming Shu – izračunavanje sudbine.  Drevni kineski daoistički pogled na svet ohrabrivao je plivanje niz struju, a ne nasuprot njoj. Ali i plivanje niz struju zahteva nekakvo znanje o strujama i smerovima, jer se dešavaju nepredvidljive i neki put dramatične promene i u rečnom toku. Drevna kineska veština/umetnost Ming Shu (izračunavanje sudbine) trebalo je da pomogne čoveku da razume obrasce sopstvene sudbine. Umetnost Ming Shu i njena povezanost sa astronomijom zasnivali su se na kružnim obrascima u kineskom lunarnom i solarnom kalendaru.
Da bi bilo efikasno, umeće  Ming Shu-a bilo je kombinovano sa proučavanjem individualnog San Ming-a (tri sudbine). Izraz San Ming She odnosio se na drevni metod čitanja sudbine iz Han dinastije (206 g.pr.n.e -220 g.n.e). Sve u prirodi, uključujući Nebo, Zemlju i Čoveka, podložno je neprekidnim promenama. Bilo da se ove promene opažaju kao kružne transformacije ili kao progresivne promene, uvek ih trebalo dočekati sa dobrodosšlicom, jer se nepomenljivost smatrala stagnacijom i smrću. Drevni daoisti verovali su da je individualni život podložan promenama koje nastaju pod uticajem Tri sudbine. Ove Tri sudbine poznate su kao Tri sudbine neba, zemlje i čoveka i odnosile su se na energije svojstvene vremenu, mestu i ponašanju koje je osoba dobila rođenjem na Zemlji.
  • Sudbina Neba. Ova vrsta sudbine odnosi se na vreme. Posebna sudbina stvara se u momentu začeća i rođenja. Ona je pod kontrolom kretanja nebeskih tela. Ova vrsta sudbine zove se još i Zheng Ming, Mandat neba, ili sudbina.
  • Sudbina Zemlje: Ova vrsta sudbine odnosi se na mesto. Posebnu sudbinu stvara mesto gde osoba živi, država, regiona, grada i geografsko područje (planina, dolina, pustinja, okean itd.). Ova vrsta sudbine događa se nezavisno od ponašanja pojedinca (npr. u vidu prirodnih nepogoda)
  • Sudbina čoveka: Ova vrsta sudbine odnosi se na način kako pojedinac upravlja svojim energetskim potencijalima koji su mu dati u vremenu (sudbina Neba) i na određenom mestu (sudbina Zemlje). Ova vrsta sudbine zavisi od ljudskog ponašanja (tj. od pravde i retribucije).
Četiri stuba sudbine
Naziv Tri sudbine kasnije je promenjeno u Četiri stuba sudbine. Svaki stub poredstavlja nebeske izdanke i zemaljske ogranke. Zbog toga, četiri stuba sudbine su ponekad imenovana „Osam karaktera“.
Tokom rane Song dinastije (420-478 g.n.e), da bi se neko zaposlio kao Wu Yi (astrolog) ili čitač sudbine, morao je imati znanje kako da tačno odredi specifičan nebeski izdanak i zemaljski ogranak povezan sa momentom začeća osobe, kao i sa danom, mesecom i časom njegovog ili njenog rođenja. Na kraju je Stub vremena začeća izgubio znajaj, a naglasak je stavljen na čas, dan, mesec i godinu rođenja.
 
Picture
Picture
Picture
Picture
Picture
0 Comments

Qi u azijskoj medicini, Nancy N. Chen

10/16/2018

0 Comments

 
Picture
Prevod teksta: Nada M. Sekulić

Tekst iz knjige: Energy Medicine, East and West, A Natural History of Qi (eds. Mayor F. David, Micozzi S. Marc), Churchill Livingston, 2011

​


Qi u azijskoj medicini
 
Koncept qi-a može se naći u mnogim azijskim medicinskim tradicijama. Na Zapadu se qi prevodi kao tok energije, duh, ili kao dah koji oživljava živa bića. Drevni kineski ideogrami označavali su ovaj termin pomoću tri horizontalna poteza predstavljajući oblačasto isparenje, nalik dahu po hladnom danu. Tokom Song dinastije (960-1127 CE), obeležavanje ovog termina (氣) je prošireno na četiri poteza (气, Qì) iznad karaktera za pirinač (米) i ovaj oblik je nastavio da se koristi  u klasičnom kineskom pismu. U savremenom kineskom karakter je pojednostavljen na samo četiri poteza, izostavljanjem donjeg karaktera za pirinač.     U savremenom kineskom, (karakter) qi s veoma često koristi, što ukazuje na njegovu široku svakodnevnu upotrebu. Termin se koristi u složenicama koje imaju mnogo različitih značenja označavajući širok raspon pojava, kao što su vazduh, ukus, osećanje i emocionalno stanje. Stoga se može reći da je kontekst ključan za razumevanje značenja „energije“ (qi) u njenim mnogostrukim oblicima. 
Daoistički tekstovi, neki stari i do 300g.pr.n.e., koji su kasnije sačuvani na bambusu i svili, objašnjavaju qi kao imanentnu elementarnu silu koja oblikuje i univerzum i ljudska tela. Qi se pojavljuje u mnogo oblika  (od sofisticiranog i nematrijalnog do zgusnutog i teškog). Takođe, moguće je kultivisati ga disanjem i posebnim vežbama. Kao što Livia Kon u svojim tekstovima o daoizmu navodi, „životni dah“ je bio kljulni koncept za razumevanje qi-a kao životne energetske sile.  Iskustvo qi-a je veoma subjektivno, ali opšte shvatanje qi-a kao energije i stvaralačke sile upućuje na to da ni sam život ne bi bio moguć bez njega.
Azijska medicina je raznovrsna i sastoji se od različitih vidova znanja i vežbi isprepletenih širokim spektrom etnomedicinskih tradicija svojstvenih tom delu sveta. Ovo poglavlje nudi pregled znanja i praksi qi-a u različitim izlečiteljskim  teorijama tela. U specifično medicinskom kontekstu, subjektivna i socijalna iskustva qi-a stapaju se u jedno. U azijskoj medicinskoj teoriji, qi nema samostalno značenje, već se shvata kao nešto što teče i doprema vitalnu silu organima i kanalima (koji se još nazivaju meridijanima), prožimajući ih i boraveći u njima. Kultivisanje qi-a, i njegov način kretanja, od suštinske su važnosti za zdravlje i  dobrobit pojedinca.
Azijska medicina se sastoji od mnogo reprezentativnih tekstova, poznaje mnogo istaknutih vežbača i sadrži  koncepte stare više vekova, ili čak više hiljada godina: ovi sistemi se smatraju tradicionalnim i nepromenljivim. Ipak, od suštinske je važnosti uočiti da se svaki od ovih sistema znanja razvijao često uz intervencije državnih institucija. Uz to, putovanja vežbača, prevodilaštvo i farmakopeja clokupne Azije doprineli su različitim oblicima i genealogijama medicinskog znanja. Kako onda proučavati mnoštvo različitih vidova znanja svrstanih pod kategoriju azijske medicine? Na koji način je moguće ukazati na različite istorijske, geografske, društvene, etnolingvističke ili političke kontekste koji su oblikovali ovo znanje i medicinske prakse? Pragamatičan pristup bi se mogao zasnivati na  analizi konkretnih tekstualnih izvora i na hronološkom praćenju njihovog prenošenja putem prevodilaštva. Prenošenje je zavisilo od teritorijalne blizine i od zajedničkog pisma, kao što je bio slučaj u drevnoj Kini, Japanu i Koreji (gde su klasični kineski karakteri bili u upotrebi do 15. veka). Drugi pristup uzima u obzir različite izlečiteljske tehnike koje se preklapaju ili koje veoma često ukazuju na prepoznatljive krakteristike posebnih sistema lečenja. Treći uporedni okvir razvija se proučavanjem regionalnih etnomedicinskih praksi zasnovanih na materia medica. Nadalje ćemo razmotriti ulogu qi-a u svakom od ovih pristupa.
Započinjem ukazujući kako je qi bio integralan deo razumevanja tela i medicinskih praksi u istočnoj Aziji, počevši od kineske medicine preko njenog kasnijeg prenošenja u japansku i koreansku medicinu. Ova  tri sistema označavaju qi (ki ili gi) kao oblik energije koji uobličava sva tela. Kratko ćemo se osvrnuti na tehnike i varijetete koji koriste qi u svojim medicinskim praksama. Kako se ostala poglavlja odnose na terapeutske prakse, ovde ću se koncentrisati na to kako si qi zamišlja i osmišljava kao izlečiteljska energija. Uzećemo u obzir pojam energije u Ayurvedi, Unani (grčko-islamskoj) i tibetanskoj medicini, koji je sličan pojmu qi-a kao oblika energetskog lečenja. Na kraju ću se osvrnuti na to kako se qi gong pojavio kao društvena praksa i globalna pojava krajem XX veka izuzetno osnaživši svest o energetskim načinim lečenja.
 
QI U PREMODERNOJ KINESKOJ, JAPANSKOJ I KOREJSKOJ MEDICINI
 
U zapadnim društvima, kineska medicina se obično naziva tradicionalnom kineskom medicinom (TCM), dok se u Kini imenuje prosto kao zhongyi (Zhōngyī,中医,kineska medicina). Termin TCM upućuje na dugačku, narativnu istoriju od nekoliko hiljada godina tokom kojih su se teorija  i praksa uobličili u isprepleten sistem znanja. U ovom poglavlju, stare medicinske teorije označićemo kao „klasičnu“ ili „premodernu“ kinesku medicinu, a savremene oblike koji su se razvili od 1950-ih kao „TCM“. Volker Scheid i drugi vodeći naučnici u oblasti kineske medicine prave razliku između široko rasprostranjene tradicije kineske medicine i skorašnjih oblika TCM. Stariju od njih karakteriše raznovrsnost, koja obuhvata svaki aspekt njene organizacije i prakse, od teorije i dijagnostike do prognoze, terapije i društvene organizacije lečenja. Nasuprot tome, TCM je sistematizovana tokom 50-ih godina XX veka na teritoriji Kine u okviru koledža, časopisa i medicinskih tekstova, davanja licence za vršenje prakse i standardizovanjem znanja. Institucionalni oblici TCM-a kao državnog sistema transformisli su kinesku medicinu od mnogo škola mišljenja i praksi u jednolinijsku celinu znanja koja se prenosi preko medicinskih tekstova koje štampa država, a ne sa generacije na generaciju individualnih izlečitelja.
Klasični tekstovi kineske medicine datiraju iz 2.v.pr.n.e. i obuhvataju spise od dokumenta pisanih na svili koji u iskopani u Mawangdui Han grobnici (186.g.pr.n.e. ili još ranije), pa sve do veoma prevođenih radova kao što su Huangdi Neijing (Huángdì Nèijīng, 黄帝内经Kanon unutrašnje medicine Žutog Cara) i Shen Nong Bencaojing (Shénnóng Běncǎo Jīng神农本草经,Medicinski spisi Božanskog Seljaka). Ovaj potonji spis je manje rasprava o premodernoj medicinskoj teoriji, a više spisak biljaka i drugih supstancija i njihovog uticaja na telo. Najstarije pominjanje qi-a u Mawangdui manuskriptu odnosi se na isparenja. Analizirajući Mawangdui spis, Vivienne Lo smatra da je suptilan koncept negovanja života i transformativnih praksi omogućen integrisanjem sa starijim pojmom yangsheng (养生Yǎngshēng, očuvanje zdravlja) kroz kultivisanje daha i meditaciju. Ove kategorije koje su bile u povoju prethodile su u većoj meri formalizovanom pojmu qi-a koji se može naći u kasnijem spisu Neijing.
Huangdi Neijing sastoji se od dva teksta (Suwen, 素問, ili Osnovna pitanja, i Lingshu, 靈樞 ili Osovina duha), od kojih je Suwen možda najpoznatiji s obzirom da je najviše prevođen. Poglavlja se sastoje od dijaloga ili serije pitanja između Žutog cara, Huangdi-a, i njegovih ministara. Analizirajući Suwen i njegove različite prevode, Paul Unschuld ukazuje na ulogu qi-a kao osnove tela. On napominje da se ovaj termin često upotrebljavao zajedno sa ili čak nerazdvojno sa onim za krv (Xuè, 血). Postoji hijerarhija između ovih telesnih supstanci, ali tako da paralelno sa protokom qi-a teče i krv. Znatan deo Suwen-a posvećen je raspravi o pet organa (zàng, 臟)- srce Xīn 心 , slezina Pí 脾, pluća Fèi 肺, bubrezi Shèn 肾 i jetra Gān 肝) – i kako u svakom od ovih područja boravi posebna vrsta qi-a. Uz to se pridodaje Pet faza, ili Pet elemenata (五行, wǔxíng) i Šest qi-a (六气, Liù qì). Organi ne služe samo kao spremište, već i omogućuju neposredno povezivanje qi-a i emocionalnih stanja:
“Kada je neko ljut, njegov qi se podiže.
Kada je srećan, qi je opušten.
Kada je neko tužan, njegov qi se raspršuje.
Kada je neko u strahu, njegov qi ide naniže.”
Unschuld primećuje da je qi u Suwen-u mnogoznačna reč koja se ne upotrebljava samo za dah, već i za najrazličitija stanja i transformacije povezane sa telesnom patologijom. U drugim delovima Suwen-a, on primećuje da “stacionirani” (Yíng 营?) qi i “odbrambeni” (Wèi, 衛) qi predstavljaju uparene suprotnosti, koje izražavaju qi koji se preuzima iz hrane i vode i mogu se kretati kroz organe, smeštajući se u njima, kao i kroz kanale kožom (ying qi i wei qi). Kretanje ova dva qi-a određuje zdravlje, a njihovo zaustavljanje znači bolest i smrt. Kako je kruženje od suštinske važnosti za sam qi,  poređenje telesnih kanala i organa sa ministarskim mestima i nadleštvima upućuje na duboku povezanost između tela, kosmosa i države. Nathan Sivin je takođe analizirao kako protok qi-a kroz  telo govori i o političkom životu i ispravnom vladanju, te se viši kosmološki poredak održava u drevnoj kineskoj birokratiji.
Originalni tekst Lingshu, drugi deo Huangdi Neijing-a, više ne postoji, a prevodi su zasnovani na kasnijim izdanjima iz 12. veka. Lingshu (Osovina duha) naziva se još i Kanon akupunkture i uglavnom se odnosi na meridijane(Jīngluò经络), odnosno puteve kojima kruži qi i akupunkturne tačke(Zhēn xué,針穴) kroz koje qi ulazi i napušta telo. Qi ostaje ključni koncept budući da njegov protok kroz telo može da bude pojačan tehnikama akupunkture.
U klasičnim tekstovima može se pratiti kako se qi integriše u teorije o telu i medicinskim tretmanima. Ovi koncepti su se veoma raširili, uporedo se prenošenjem medicinskih znanja, zajedno sa drugim razmenama uzduž i popreko Kineskog carstva, kao i izvan njegovih granica. I koreanska i japanska medicina koriste kocept ki i gi zasnovan na ranijim prevodima kineskih medicinskih tekstova, kao i uvođenjem medicinskih veštaka na svoje dvorove.
Prihvatanje kineske medicinske teorije i materia medica dogodilo se prvo u Koreji, u najvećoj meri zaslužujući blizini Kineskog carstva. Tokom Song dinastije (927-1279) medicinski tekstovi poput Suwen-a uveženi su na Koryo dvor. Rani oblici koreanske medicine pomešali su se sa kineskim medicinskim teorijama yin-a  陰 i yang-a 陽 (suprotna, ali komplementarna svojstva svih stvari), meridijana, akupunkture i qi-a. Kasniji oblici koreanske medicine razvili su pod uticajem herbalne medicine svojstvene tom području i pod uticajem harizmatičnih budističkih monaha koji su se bavili lečenjem. Osnovu koreanske tradicionalne medicine činio je razvijeni hibridni sistem znanja koji se koristio kineskim medicinskim konceptima i lokalnim biljkama. Kao i u slučaju kineske medicine, ključne figure u promovisanju i širenju medicinskih verovanja i praksi predstavljali su poznati doktori koji su ugled stekli svojim tehnikama lečenja, kao i tekstovima.
Tokom 5. i 6. veka, Japan se upoznao sa kineskom medicinom preko različitih putnika uključujući dvorske poslanike, lekare i, ne na poslednjem mestu, monahe. Medicinski tekstovi Song dinastije predstavljali su ključni deo ove transmisije znanja. Kao i u slučaju koreanske medicine, japansko integrisanje kineske medicine uključivalo je medicinske principe ki, yin-yang i pojam ravnoteže. Premoderni medicinski tekstovi, kao što je Ishimpo iz 10. veka (醫心方, Metod u srcu medicine ) i medicinsko delo Manase Dosan-a iz 16. veka u osam tomova, Keitekishu (啓廸集, Knjiga o unutrašnjoj medicini) koriste ove teorije u svojim raspravama o bolestima i njihovom tretmanu. Japanska medicina nije bila pod uticajem samo kineske medicine, već i posvećenika budizma i zena, a od poznog 18. veka i pod uticajem medicinskih teorija sa Zapada koje su doneli Holanđani i Nemci. Tradicionalna japanska medicina takođe je razvila posebna specijalizovana znanja akupresure (shiatsu), posebne tehnike akupunkture, nameštanje kostiju i postavila nove tehnike.
Danas se integrisani oblik kineske medicine u Japanu označava kao Kampo漢方. Kao i njemu odgovarajući TCM, Kampo integriše empirijska istraživanja i biomedicinski diskurs , tako da se ki u savremenom Kampu opisuje kao “vitalna energija koja omogućuje umu i telu da dobro funkcionišu, što korespondira aktivnostima centralnog nervnog sistema (CNS) i autonomnog nervnog sistema. Funkcionisanje ki-a može da se poremeti psihosocijalnim stresorima.
Prenošenje kineske medicine u druge delove Azije odvijalo se na mnogo načina. Pored zvaničnih delegacija, trgovci lekovitim biljem, hodočasnici i putujući lekari doprineli su širenju kineske medicine i njenoj primeni širom Azije. Prisustvo kineske medicine danas se može videti u jugoistočnoj, centralnoj i južnoj Aziji. Mada je reč o različitim primenama i praksama, moglo bi se reći da ih upravo pojam qi-a i njegovih različitih oblika ujedinjuje. Danas je TCM zaokružena celina znanja koja se razlikuje od svog premodernog oblika. Glavna obeležja TCM uključuju: akupunkturu, akupunkturu u kombinaciji sa sagorevanjem trava, herbalnu medicinu, dijetalnu terapiju, masažu i qi gong.
Pojam qi-a, njegovog kultivisanja i protoka ključan je za svaki od ovih vidova lečenja. Štaviše, meridijani ili kanali kroz koje qi protiče ili u kojima može biti zaustavljen i postati stagnantan predstavljaju ključna polja za razumevanje patologije i terapeutskih intervencija. Mada pojmovi qi-a u TCM teoriji i praksi izgledaju slični onima u klasičnoj i premodernoj kineskoj medicini, postoji tranzicija u definiciji i upotrebi qi-a u savremenim TCM tekstovima. Npr. u Suwen-u, qi se određuje i kao kosmička sila i kao telesna supstancija. Pojam qi-a u medicinskim tekstovima nakon 1949, naginje samo fiziološkim značenjima i predstavljen je pre svega kao telesna supstancija poput krvi ili drugih telesnih tečnosti. Ovo izmeštanje određeno je pre svega medikalizujućim diskursom naučnog marksizma u kome se društvena, kontekstualna (vezana za okruženje) i fenomenaloška značenja tela i njegovih oblika preoblikuju u materijalnije kategorije koje imaju fizička svojstva. Telo se sve manje shvata kao energetska celina i svodi se na ono što se da predvideti i izraziti dijagramima.
Sa trgovcima, nomadima i emisarima koji su se kretali Putem svile, kineski medicinski tekstovi i lekovito bilje postajali su sastavni deo tih kružnih puteva. Nadalje ću se okrenuti drugim azijskim medicinskim praksama, odnosno Ayurveda-i, Unani i tibetanskim oblicima medicine. Kineska medicina i pojam qi-a zasigurno su dospeli do južnih i centralnih delova Azije, gde su primenjivani, ali su takođe bili deo šireg sistema razmene i ideja. Koncept energetskog lečenja može se naći i u tim sistemima. Razumevanje protoka energije kroz telo kao izvora vitalnosti koncept je koji dele gotovo svi azijski medicinski sistemi, mada je domaća etnomedicina zasnovana na lokalnim znanjima bila ključna za uspostavljanje raznolikih i živih izlečiteljskih praksi.
 
Azijski  medicinski sistemi i pojam energije
 
Ayur veda se pojavila u južnoj Aziji i smatra se da ima istoriju od skoro 5000 godina. Ovaj sistem znanja, u prevodu „znanje o umeću življenja“, sastoji se od različitih praksi uključujući meditaciju, yogu, masažu, dijete, herbalnu medicinu i tonike. Na ayur-vedsku medicinu značajan uticaj je izvršila galenska medicina, pogotovo deo o telesnim tečnostima. Ljudsko telo se sastoji od tri, a ne četiri glavne celine, ili doshe: pitta (žuč), wata (vazduh) i kapha (sluz). Uz to je ključan koncept i prana, koja se smatra „dahom života“ , što je veoma blisko konceptu qi-a. Zajedno, oni čine deo trilogije sila zajedno sa agni (duh svetla i vatre) i somom (harmonija i ljubav). U Upanišadama, među kojima najranije datiraju iz vremena prvog mileniuma (pre naše ere, N.S.) i spadaju u drevne hinduističke tekstove, prana je predstavljena kao deo fizičkog sveta koji snabdeva životnom silom sve što je živo. Kasnije filozofije koje čine osnovu yoge smatraju da prana protiče nadi-jima (nadi, kanali) u telu, kroz koje prolaze i telesne tečnosti poput krvi i semena. U Ayurvedi, prana se dalje deli na pet oblika poznatih kao prana vayu, koji održavaju telesne procese kao što su cirkulacija (prana), varenje (samana), izlučivanje (apana) i kretanje (vayana).
Kao i qi gong, o čemu će biti reči u sledećem poglavlju i u drugim delovima ove knjige, pranayama je praksa negovanja prane putem disanja i tehnika kontrole daha. O sličnostima i razlikama između qi-a i prane raspravljali su mnogi poznavaoci azijske medicine i duhovnih praksi. Joseph Alter primećuje da se prakse daoyin-a (導引Dǎo yǐn)mogu smatrati pretečama većine vežbi qi gong-a i hatha yoge: „Čak i za usputnog posmatrača, sličnosti su...... izuzetne.“ Ipak, on upozorava na opasnost od prebrzih i pogrešnih zaključaka da su yoga i qi gong isto. Umesto toga, on smatra da je reč o praksama samo-kultivisanja i transformacije koje su se uporedo razvijale od 13. veka. Umesto da pretpostavimo da su ovi koncepti, kao i koncepti drugih vitalnih energija  uzajamno zamenljivi, oni su, kao što je prethodno naglašeno, ključni za kontekstualno prpoznavanje različitih verovanja i praksi energetske medicine.
Još jedan medicinski sistem koji vuče poreklo iz drevnih vremena odnosi se na grčku medicinu, čije tekstove su kasnije uveliko prevodili persijski naučnici. Njen uticaj se danas vidi u Unani medicini, koja se, kao i Ayur Veda, uglavnom praktikuje u južnoj Aziji. Unani znaći „grčki“ i odnosi se na grčko-islamsku tradiciju medicinskog znanja, koja se može pratiti  preko spisa Avicene (Ibn Sina) i Galena do Hipokrata iz 5.v.pr.n.e. Od 13. do 17. veka, poznavaoci Unani medicine iz Persije i centralne Azije, dobili su pokroviteljstvo na mugalskom dvoru i među drugom elitom Indije. Unani se znatno preklapa sa ayur-vedskim principima. Oba sistema počivaju na pojmovima telesnih tečnosti, koje oblikuju ljudsko telo i temperament, kao i na konceptu vitalne energije koja je od suštinske važnosti za život (pneuma na grčkom). Međutim, uprkos mnogobrojnim preklapanjima koncepata telesne građe i vitalne energije, kao i formula herbalne medicine, Unani se razlikuje na više načina. Osnovna razlika je u jeziku prenošenja: ayurvedski tekstovi potiču uglavnom iz sanskritskih i hinduističkih izvora, a Unani spisi iz arapskih i persijskih tekstova. Druga razlika se očituje u načinu pripremanja lekova za energetsko lečenje. Ayurvedske terapije su usmerene na čišćenje i podmlađivanje, s materia medica koja počiva na lokalnim biljkama južne Azije, uključujući začine i lekovito bilje. Oslanjajući se na starogrčku teoriju o četiri tečnosti i na pojam balansa koji se ostvaruje ravnotežom tečnosti, koristi pre svega biljne tonike spravljene prema Unani receptima za sirupe (kao i praškove, pilule i tablete). Danas se ovi lekovi proizvode i prodaju prevashodno širokim slojevima mladih urbane Indije. Kao i kineska medicina, i Unani se oslanja na dijagnostikovanje palpacijom pulsa i pregledom jezika i stolice određuje uzrok poremećene ravnoteže. Moguće terapije uključuju puštanje krvi, preznojavanje, diuretike, kupanja, masaže, spaljivanje tkiva, čišćenja i korišćenje pijavica. Dijetske terapije imaju prednost nad farmauceutskim, a poslednje rešenje su operacije.
Kao i sa azijskim medicinskim sistemima, i tibetanska medicina se razvila razmenom sadržaja i ideja trgovinom i preko putujućih lekara. Ipak, obim regionalne razmene duž Puta svile, kao i nivo saradnje sa stranim stručnjacima na Tibetu, u periodu između 8. i 11. veka, može se smatrati jedinstvenim. Tibetanska medicina je inkorporirala teorije iz više različitih izvora znanja, uključujući Ayur Vede, kao i persijsku, staro-grčku, centralno-azijsku i kinesku medicinu. Mada je ayur-vedski sistem izvršio na njih najveći uticaj,  tibetanski pojam tela je složeniji i uključuje čak 15 potkategorija telesnih tečnosti, inkoporišući i pojam karme i budističku filozofiju. Verovatno više nego i jedan drug azijski medicinski sistem, tibetanska medicina je uspešno povezala medicinska znanja sa tradicijom budizma, sa njegovim idealom saosećanja i služenja drugima.
Umesto da izdvoji jedan osnovni oblik vitalne energije, kao što je koncept qi-a, tibetanska medicina ima koncept tela zasnovanog na tri vitalna principa (nes-pa) slična ayurvedskim doshama: rLung (vazduh)(hladno, suptilno, promenljivo), mKhris-pa, žuč (vruće, tečno, protočno) i Bad-kan, sluz (sveže, sporo, gusto). Svaki od ovih principa deli se na pet podtipova, a dodatno postoji sedam osnovnih telesnih komponenti (pljuvačka, krv, kost, moždina, meso, salo i seme). Među nes-pa, najsličniji qi-u je rLung. Velika pažnja se takođe poklanja disanju, jer svako živo biće oživljeno je „dahom života“. Teorija uzroka pokazuje tesnu povezanost sa budističkim verovanjima o fizičkim, emocionalnim i mentalnim stanjima. Početna dijagnostika može da se sastoji od palpacije pulsa, posmatranju, postavljanju pitanja i ponekad na analizi urina. Terapeutska rešenja zavise od ozbiljnosti simptoma i uključuju tretmane zlatnom iglom, korišćenje upaljenog bilja, medicinske kupke, ispiranje creva, purgative, ili masaže kombinovane sa duhovnim molitvama, kao i terapiju bojama Pet elemenata i astrološke konsultacije. Mada izvesno postoji preklapanje sa ayurvedskom i kineskom medicinom, tibetanska medicina se razvila vekovima kao jedinstven  spoj medicinskih znanja i pogleda na ljudsko telo. Danas se ona suočava sa savremenim uticajima i izazovima TCM i biomedicine.
 
Globalni Qi i samo-kultivisanje
 
Tokom poznog XX veka, qi gong, ili praksa disanja i lečenja kultivisanjem qi-a, postala je izuzetno popularnaan oblik lečenja u urbanom kontekstu, naročito u samoj Kini. U svim većim mestima i gradovima bilo je moguće naići rano ujutro na ljude koji vežbaju svakodnevno qi gong u parkovima, na šetalištima, u blizini javnih zgrada, u kampusima i čak na ulicama.  Širenje društvene svesti o ovoj praksi moglo se pratiti u glavnim državnim novinama, kao i u popularnim romanima.
Qi gong je shvaćen kao jačanje protoka qi-a kroz telo unutrašnjom vizuelizacijom i meditacijom ili spoljašnjim telesnim vežbama koje uključuju pokret. Vežbači i majstori su bili skloniji da qi shvate kao kosmičku energiju, pre nego kao fizičku supstanciju. Ovo popularno shvatanje qi-a kao izlečiteljske sile izgleda da se vratilo ranijem, tradicionalnijem pojmu qi-a u skladu s akojim pojedinac može da se osloni ili da otelotvori transformativne moći prisutne u okruženju i kosmosu, pre nego u telu zatvorenom u svakodnevno okruženje.
Većina qi gong priručnika kopira tradicionalne kineske medicinske tekstove u objašanjavanju yin-yanga i kako se qi manifestuje u svojim dualnim kvalitetima. Iskustvo qi-a predstavlja centralnu komponentu vežbanja sa kojom se susreću svi vežbači qi gonga i o čemu svakodnevno diskutuju. Međutim, kao što je već pomenuto, qi je mnogoznačan i postoji mnogo oblika qi-a, tako da se pozivanje na qi zapravo sastoji u različitim vrstama praksi. Praćenje genealogije qi gong-a omogućuje dublje razumevanje qi-a.
Uprkos mnoštvu stilova i genelogija praksi, qi gong na kraju može da se podeli u dve grupe: unutrašnji i spoljašnji. Spoljašnji oblik, koji se oslanja na wai dan外丹 principe kultivisanja , naglašava „snažan“ (hard) qi i snažna tela koja mogu da izdrže veliku silu i da izvedu nešto što prevazilazi ljudsku moć. Ova borilačka forma obično se ne vežba toliko u javnim parkovima koliko na ulicama, u akrobatskim trupama ili čak u vojnim postrojenjima. Unutrašnju, meditativnu forma, zasnovanu na neidan內丹kultivisanju , upražnjavaju svi bez razlike, pošto ovaj oblik pomaže cirkulaciji i transformaciji qi-a kao glavnoj metodi poboljšanja vitalnosti.
Osamdesetih godina prošlog veka, u početnom post-maoističkom periodu koji je prethodio razvoju ogromne tržišne ekonomije i globalne farmaceutske industrije devedesetih, ova vrsta lečenja razvija se i privatno i kroz javne nastupe majstora. Nasuprot prethodnim decenijama, kada je podruštvljena masovna medicina bila usmerena na javno zdravlje, uspon qi gong-a osamdesetih, bio je povezan sa željom za samo-kultivisanjem i s individualnim oblicima lečenja i prakse. Stariji ljudi su mogli da se priključe zbog svog reumatizma i artritisa, dok su oni koji su patili od višegodišnje neurastenije ili hroničnih bolova mogli tu da potraže olakšanje, a čak su i roditelji sa decom sa urođenim obolenjima tu mogli da potraže pomoć kad drugih mogućnosti nije bilo ni u tradicionalnoj kineskoj medicini ni u biomedicini. Qigong je postala praksa koja obećava oslobađanje i nadu. Bilo u parkovima ili na stadijumima, bilo je dopušteno otvoreno zaplakati ili na strastven način izraziti ubeđenja i verovanja koja se nisu poklapala sa zvaničnom državnom ideologijom.  Kako su se neki oblici qi-gong-a počeli preklapati sa daoizmom i budizmom i drugim duhovnim praksama, pojavilo se i shvatanje qi gonga kao novog New-Age duhovnog puta.
Tokom devedesetih, zvanični državni diskurs o qi-gongu jasno se odvaja od popularnih qi gong debata. Mada je nastavljeno sa svedočenjima o izlečenju putem qi gong-a, pojavio se i zahtev za razdvajanjem „pravog“  (Zhēn真) i „lažnog“ (Jiǎ 假)qi gong-a. To je bio pokušaj da se razdvoje oni pojedinci koji su se izjašnjavali kao majstori, ali su lečili zato što je to unosno, od onih sa „pravim“ sposobnostima koji su praktikovali ortodoksne i utvrđene oblike qi gong-a. Suvišno je i reći da je država osnovala poseban biro za standardizovanje naučnog jezika qi gong-a (科學的气功   Kēxué  De Qìgōng) sa namerom da rastera i uvede disciplinu među lažnim majstorima.
U posleednjoj deceniji, qi gong se i dalje nalazi u ponudi u klinikama. Harizmatičniji oblici su politizovani i zaštićeni licencama.
 
Zaključak
 
Azijske medicinske sisteme karakteriše bogata istorija pluralizma unutar koje su tekstovi, verovanja i materia medica prelazili planine, stepe, ravnice, zaravni, pustinje i mora krećući se trgovačkim putevima i drugim putevima razmene. Medicinski ssitemi su nastajali zajedno sa medicinskom teorijom, prevodima tekstova i poznavaocima koji su doprineli razvoju posebnih linija tradicionalnih znanja. Uprkos pluralitetu tekstova, praksi i farmakopeje, ono što se prenosilo može se svesti na sledeće: razumevanje bolesti kao odsustva ravnoteže, predstava o telu kao mikrokosmosu šireg okruženja, ili kao odraza kosmosloškog poretka i stavljanje naglaska na vitalnosti i protoku vitalne energije i na energetskom lečenju. Ove opšte generalizacije, kada su u fokusu komparativne analize, mogu poslužiti za površno zaglađivanje različitih smerova i žive raznovrsnosti azijskih terapeutskih znanja. Naučnici proučavaoci azijskih medicinskih sistema naglašavaju da treba biti oprezan u pravljenju direktnih poređenja ili pretpostavljanju da postoje zajedničke kategorije u ovim sistemima. Umesto toga, trebalo bi da shvatimo da naizgled analogni koncepti tela, telesne građe i tretmana predstavljaju zapravo specifične istorije putovanja, prevoda i transmisije tokom više vekova.
U svetlu sve razvijenije medicine koja se bazira na činjenicama, sa naglaskom na kliničkim ispitivanjima i sve preciznijem biomedicinskom diskursu, savremeni oblici ovih medicinskih sistema i terapija suočavaju se sa novim izazovima integracije i konfrontacije u procesu globalizacije medicinskog znanja i prakse. Vitalnost kao izraz energetskih tokova kao što je qi mogu i dalje ostati teme koje ujedinjavaju ove sisteme, sve dok se terapija tela još uvek smatra integralnim delom univerzalnog poretka, kao deo celine koja je povezana protokom qi-a. 

 ...

Picture
0 Comments

    Author

    prevod Nada M.Sekulic.

    Archives

    January 2019
    October 2018

    RSS Feed

Powered by Create your own unique website with customizable templates.
  • Početna
  • O nama
  • Wudang Kung Fu
    • Tai Ji
    • Ji Ben Quan
    • Tai Yi Xuan Men Jian
  • Treninzi
  • Novosti
  • Video
  • Galerija
  • Kontakt
  • Blog